Biografije vozača u F1

Michael Schumacher



Rođen 3. siječnja 1969 pokraj Cologne-a, Njemačka, šest godina prije brata Ralf-a, koji je također postao vozač Formule 1. Njihov otac je vodio lokalnu karting stazu u Kerpen-u. Kao četverogodišnjak, Michael je obožavao voziti karting. Sa šest godina je osvojio prvo karting prvenstvo. Tada su njegovi roditelji jako puno novca uložili u njega i njegov napredak. 1987 je postao Njemački i Europski prvak u kartingu. Iste godine je napustio školu da bi mogao raditi punim vremenom kao auto-mehaničar. Taj posao je ubrzo zamjenut i postao je vozač utrka. 1990. je osvojio njemačko F3 prvenstvo i zatim je zapošljen u Mercedesu da vozi sportske automobile.

Sljedeće godine je debitirao u Formuli 1, kvalificirajući se 7. na Spa-u, što je bilo jako, jako dobro za debitanta. Odmah ga je zaposlio Benetton, gdje je 1992. pobijedio prvi put u F1, također na istospomenutoj stazi, koja je najzahtjevnija staza od svih. Nakon sljedeće četiri sezone pobijedio je još 18. utrka i dva svjetska prvenstva. Njegovo prvo osvojeno prvenstvo u Benettonu 1994. je bilo okaljano od strane Damon Hill-a koji je tada vozio za Williams. Michael i Benetton su bili optuživani da su vozi s neregularnim dijelovima tj. neregularnim bolidom. Ali Michael-ovo prvo osvojeno prvenstvo je obranjeno 1995. kada mu nitko nije imao što reći. Tada ga je angažirao Ferrari, tim koji nije osvojio gotovo ništa još od prvaka Jody Scheckter-a 1979. Schumacher-Ferrari kombinacija je počela obećavati s tri pobijede 1996. i još pet pobjeda 1997. Te godine je bio kažnjen gdje je u posljednjoj utrci sezone u Jerez-u, Španjolska, pokušao bezpotrebno izgurati svoga tada rivala Jacques Villeneuve-a sa staze. Kao kazna za nesportsko ponašanje, njegovo 2. mjesto u ukupnom poretku je poništeno. Kad je završio drugi 1998. u ukupnom poretku, njegova sezona u 1999. godini je bila "ometana" zbog slomljene noge (njegove jedine ozljede u cijeloj karijeri) koja je nastradala u nesreći koju je imao u britanskom GP-u. Od tada nitko nije mogao zaustaviti Schumija, koji je 2000. postao prvi prvak svijeta u Ferrariju u posljednjih 21. godinu. Nastavio je osvajati prvenstva i tako osvojio još četiri. 2002. je osvojio 11 pobjeda i završio na postolju svih 17 utrka. 2003. je oborio Fangiov rekord osvojivši šesti naslov. 2004. je osvojio 13 od 18 utrka i tako osigurao sedmi naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Nezadovoljan Ferrarijem u 2005. je uspio završiti sezonu na trećem mjestu. 2006. je završio karijeru na drugom mjestu u ukupnom poretku. Oborio je sve važnije rekorde ikad upisane u povijesti F1: Imao je 68 pole position-a ( Ayrton Senna – 65), 91 pobjedu (Alain Prost – 51) i malo mu je trebalo da osvoji i osmi naslov, što se nažalost nije dogodilo jer je htio u stilu napustiti F1.

Kao i svi veliki vozači u F1, Michael Schumacher je bio uvijek najbolji radnik s najvišom motivacijom. Uvijek je davao sve od sebe da bude sve u redu i da pobijeđuje. Vozio je na samim granicama svojih mogućnosti i mogućnosti bolida. Ni jedan vozač nije toliko i tako naporno radio u Ferrariju. Svatko u Scuderiji ga je puno cijenio i bio je dio te velike obitelji. Donio im je šest naslova u konkurenciji za konstruktore. Često je posjećivao Maranello, zahvaljivao je osoblju, pohvaljivao ih, nagrađivao ih, nikad ih nije kritizirao i svakoga je inspirirao i unosio je optimizam stalno. Stalno je govorio da voli svoju obitelj – Ferrari obitelj! Živi sa svojom pravom obitelji – suprugom Corinnom i djecom Gina-Maria i Mick-om. Pokušavao je što je više moguće da mu obitelj normalno živi, van medija. Pomogao je žrtvama Tsunamija sa 10 milijuna dolara. Zarađivao je oko 100 milijuna dolara godišnje. Ali napokon se umorio od svega i oprostio od F1 utrka da bi napokon mogao što više vremena provoditi sa ženom i djecom. Naravno, nije mogao dugo tako, te se vratio u Ferrari da im pomogne u razvoju budućih bolida.

Literatura: Official web-site Formula 1
Tekst: A.P. - Maestro

Fernando Alonso



Fernando Alonso Diaz, rođen 29. srpnja 1981. godine u Oviedo-u, u sjevernoj Španjolskoj u pokrajini Asturias. Luis Alonso je svojoj djeci Loreni i Fernandu napravio mali kart koji je po svojoj orginalnošću ličio na bolid F1. Lorena (tri godine starija od Fernanda) je ubrzo odrasla i to joj je dosadilo dok se Fernando u kartu osjećao kao doma. Ubrzo je zaželio utrkivati se i pobjeđivati. Ubrzo nakon sedmog rođendana, prvi put se utrkivao u kartingu i pobjedio.

U desetoj godini je na nekoliko trofeja bilo ugravirano njegovo ime. To je tražilo da bude još bolji i da osvaja dalje, ali njegovi nisu imali previše novca za to. Otac ga je učio da bude dobar mehaničar i snjim je na radiju slušao prijenose F1 jer se u Španjolskoj tada nije prenosilo na TV-u, a majka ga je forsirala da završi školu. Znao je da će imati novca i da će biti sponzorira ako bude stalno pobjeđivao. U svim mogućim utrkama je bio najmlađi vozač i najmlađi prvak. 2000. godine zaposlio ga je Minardi da testira bolid F1, a iste godine je vozio F3000 gdje je ostavio sjajan utisak kao debitant. 2001. je vozio F1 utrke za istu momčad, ali nije osvojio bodove. Najbolje mjesto je osvojio na VN Mađarske na desetoj poziciji. Njegov potencijal i talent su vidili iz Renault-a (nekada Benetton) i zapošljavaju ga kao test vozača 2002. godine. 2003. u njegovoj drugoj utrci za Renault, Fernando je osvojio pole position i postao najmlađi osvajač pole-a. Startao je s pole-a ponovno na VN Mađarske iste godine i upisao se u povijest kao najmlađi pobjednik F1 utrke ikad samo mjesec dana nakon 22. rođendana. 2004. godine nije uspio pobijediti niti na ijednoj utrci, ali sezonu završava na četvrtom mjestu. 2005. je dobio sjajan R25 bolid i prihvatio je punu odgovornost i osvojio je naslov. S tim je čak postao i najmlađi prvak svijeta u F1 ikada. Te godine jedinu grešku je napravio u Kanadi. Pun samopouzdanja jer je u Imoli pobijedio Schumachera, ipak nije bio miran. Raikonnen ga je stiskao svojim McLarenom ali bezuspješno. Te godine je pobijedio na sedam utrka od 19. Učio je u Renault-u najbolje taktike koje su ga postavile na sami vrh. Preselio se u Oxford da bude što bliže timu. Često je govorio "Ja sam samo normalan dečko".

Jako stidljive naravi, povučen. 2006., nakon jako napete sezone izmđu Michaela Schumachera i njega samog, uspio je obraniti naslov. Uvijek je bio mirne ruke na uprvljaču i hladne glave. Više je volio taktički odraditi utrku i pobjediti nego riskirati van svojih mogućosti. Također 2006., u početku sezone pa do sredine, zaredao je nekolike pobjede i postolja te je tako pobjegao u ukupnom poretku M.Schumacheru. Od sredine sezone, veliki Schumi sa Ferrarijem se vratio na pobjednička postolja. Na VN Japana na stazi Suzuka. Fernando Alonso i Michael Schumacher su bili bodovno izjednačeni. Tijekom utrke Schumijev Ferrari je zakazao i tu je Fernando gotovo osigurao svoj drugi naslov iako na VN Brazila je to i teoretski osigurao. Krajem 2005. potpisuje za McLaren-Mercedes da će voziti za njih u 2007. Njegov tadašnji menadžer i ujedno i vođa F1 momčadi Renault-a Flavio Briatore nije za to znao. 2007. je imao najjačeg rivala ikada Lewisa Hamiltona. Mladića koji se pojavio niotkuda i počeo mu konkurirati već na prvoj utrci. Došlo je do velikih nesuglasica u unutrašnjosti tima i Fernando napušta McLaren i vraća se u Renault koji je 2007. imao tešku sezonu. Flavio ga prihvaća raširenih ruku i nada se da će u 2008. Fernando Alonso vratiti Renault u sami vrh Formule 1.

Lewis Hamilton



Rođen 07. siječnja 1985. u Tewin-u.
Kako god, Lewis Hamilton je prihvatio utrkivanje kao hobi. Nakon što se praksao po svom rodnom gradu Stevenage-u, mladi britanski vozač je htio osvojiti nacionalno prvenstvo. S manje od dvije godine iskustva, okrunjen je kao najmlađi pobjednik Britanskog Kadetskog Kart Prvenstva. Nije mu trebalo mnogo da nastavi pobjeđivati i osvajati prvenstva.

McLarenov Ron Dennis ga je prvi angažirao i među prvim vidio njegov nevjerojatni talent. Odmah ga je uključio u McLarenov program za mlade 1998. godine. Ron Dennis je toliko vjerovao u Lewisov talent da ga je kao trinaesto godišnjaka pripremao za Formulu 1.

U međuvremenu Lewis je osvojio europsko kart prvenstvo i to s lakoćom. U 15. godini je nastavio sa pobjedama i bio okrunjen «najmlađi sportaš broj 1» i taj rekord stoji i dan danas. Svojim rezultatima je dobio ponude da se natječe i u drugim serijama.

Tako je dobio ponudu da vozi Britansku Formula Renault Seriju. Bojao se u početku jer nije navikao na toliku snagu bolida jer je cijelo vrijeme vozio karting. Debitantsku sezonu je završio na trećem mjestu, ali godinu kasnije je uzeo naslov i to s rekordima: 10 pobjeda, 9 najbržih krugova i 13 pole position-a.

2004. je vozio Formula 3 Euroserije i bio jako loš u početku sezone, ali je uhvatio ritam malo kasnije i završio na petoj poziciji sezonu. 2005. je uzeo naslov.

Počeo je voziti za dominantni ASM tim i nedvojbeno to mu je jako pomoglo. S 15 pobjeda upisanih na njegovo ime, Lewis Hamilton "satrao" konkurenciju. Njegov pomak u GP2 seriji 2006. je bio baš kao i prije. Bio je jednostavno najbolji. Najviše se borio sa svojim puno iskusnijim timskim kolegom Alexandre Premat-om i mladim Nelson Piquet Jr.-om.

Svojim stilom vožnje je osvojio naslov i uspješno osigurao mjesto u Formuli 1. Dolaskom Fernanda Alonsa u McLaren tim, Ron Dennis je htio isprobati kombinaciju njih dvojice, tako bi Lewis mogao puno naučiti. Ali na zimskim testiranjima Lewis se pokazao kao jako brz vozač, pa je Ron napravio nekarakterističan potez za tradicionalno konzervativnu momčad tj. odlučio je da Lewis vozi utrke Formule 1 i da bude momčadski kolega Alonsu i čak mu je odredio kao i uvijek vozačku ravnopravnost. Lewis je osvojio četiri Grand Prix-a i vodio u ukupnom poretku gotovo cijelu sezonu, ali svojim ne iskustvom je ispustio naslov svjetskog prvaka. Svojim talentom i svojom željom Lewis Hamilton će se sigurno vratiti na svoj put ka osvajanju svjetskog prvenstva u Formuli 1.

Kimi Raikkonen



Kimi Raikkonen, rođen 17. listopada 1979. u Espoo u Finskoj.
Kao jedanaestogodišnjak, Kimijev mladi entuzijazam za karting se brzo razvio u njegovu odabranu karijeru. Blizu svoje kuće je imao karting stazu gdje svakodnevno vježbao. Mladi Finac je glatko stvarao autoritet na lokalnim utrkama prije nego li pravio put ka internacionalnim serijama. Iznenađujuće, ali Kimi nikad nije osvojio ni jedno karting prvenstvo, ali njegovi trkaći dani su ga vodili da postane zvijezda.

2000. godine, deset godina nakon što je prvi put sjeo u kart, Kimi je ušao u jedno-sjede. Izabrao je Britanske Formula Renault Serije i osvojio prvenstvo sa 7 pobjeda, 316 bodova i 6 pole position-a. Finac je bio tako dominantan te godine da su ga tražili gotovo svi iz Formule 1.

Prvi ga je tako reći uhvatio Sauber i nakon trodnevnog testa, Kimi je dobio priliku voziti za švicarsku momčad 2001. godine. Imao je samo 23 utrke jedno-sjeda u životu i to je jako brinulo Petera Saubera. Petera je mučilo samopozdanje. Ali kad je Finac počeo voziti sezonu, sve kritike i ostale priče su pale u vodu. Svoju prvu sezonu u F1 je završio sa samo 9 bodova, na 10 mjestu u ukupnom poretku svjetskog prvenstva u F1.

Nakon što se Mika Hakkinen povukao iz svijeta Formule 1, Ron Dennis je upregao sva sredstva da zaposli Kimija Raikkonena. Kimi je potpisao peto godišnji ugovor i tako zamjenio orginalnog «letećeg finca (flying Finn)». Sad je bilo pitanje može li Kimi izdržati u top-letećem timu tako rano u karijeri!? Ali kao i u Sauberu, ubrzo je sve skeptike zašutio i njegova prva sezona u McLarenu je bila odlična. Ali, kao i njegov timski kolega David Coulthard, nije pobijedio ni na jednoj utrci. Osvojio je ukupno 24 boda, dok je njegov timski kolega osvojio dvostruko više bodova. Raikkonen je čak imao 10 odustajanja. Coulthard je bio zabrinut jer je Kimi na svim kvalifikacijskim treninzima bio bolji od njega. Sljedeće godine, 2003., Kimi je okusio prvu pobjedu u F1. Dalje je osvojio 10 postolja i dva boda zaostatka za Michaelom Schumacherom u ukupnom poretku. Sezonu 2003. je, dakle, završio na drugom mjestu. Ali baš kad su svi pomislili da je on pravi čovjek za zamjenu Hakkinena ili novi Hakkinen, u tri otvarajuće utrke 2004. sezone, Kimi je završavao pokraj zaštitnog zida ili u njemu. Tek u kasnom dijelu sezone 2004. je uspio uzeti pole position i čak pobijediti na VN Belgije i tako vratiti svoju reputaciju i Coultharda staviti još dublje u sjenu. David Coulthard je izišao iz McLarena 2005, a zamjenio ga je Juan Pablo Montoya, ali baš kao i njgov predhodnik, Montoya nije uspio konkurirati Raikkonenu. 2005. početkom sezone McLaren je ponovno krenuo slabo, ali odjednom se McLaren popravio i počeo savršeno funkcionirati što je Kimiju dalo mogućnost da se ponovno bori za naslov. Renault i Fernando Alonso su bili prebrzi, tako da Kimi ponovno nije uspio ugrabiti naslov. Nije čudno što mu je tada palo samopouzdanje i što se počelo pričati da Kimi želi bilo gdje samo što dalje od McLarena. Unatoč špekulacijama, Kimi Raikkonen je vozio i 2006. u McLarenu. Jako loša godina za tim je to bila. Kimi je odustao na šast utrka i sezonu završio na petom mjestu.

I onda su došle nevjerojatne vijesti u McLarenov paddock «Kimi napušta tim i ide zamjeniti velikog Schumachera u Ferrariju». Montoya je već prije otišao, tijekom sezone, voziti NASCAR serije. Teška odluka za Kimija, rekli bi, ali on je poznat već po nazivu «Ice-man» i želi to opravdati. 2007. sezonu je krenuo odmah s pobjedom u Australiji. Kasnije je imao nekih poteškoća na navikavanje na bolid, gume i sl. Gledao je kako mu izmiče titula prvaka i to od strane baš McLarena. U zadnjoj i kaotičnoj utrci uspio je osvojiti naslov.

Ayrton Senna



Bio je u sportu kao nitko nikad. Briljirao je svojim intelektom i karizmom, kombinacijom koja se nikad nije dogodila u svijetu Formule 1. Nitko nije pokušavao jače ili se gurao naprijed do ekstremnosti kao on i to mogu samo najveći vozači ikada.

Ayrton Senna da Silva je rođen 21. ožujka 1960. godine u zdravoj brazilskoj obitelji gdje je, sa svojim bratom i svojom sestrom, uživao privilegirane prihode. Nikad nije imao potrebu voziti i utrkivati se zbog novca, ali njegova zaljubljenost u utrkivanje je počela kad mu je otac poklonio go-kart za njegov četvrti rođendan. Kao dječak se zaljubio u
Formulu 1 koju je često pratio na TV-u budeći se rano ujutro i, naravno, imao je svoje junake kao i svi mi. Sa 13 godina se prvi put utrkivao u kartingu i odmah je pobjedio. Osam godina kasnije, otišao je u jedno-sjede u Veliku Britaniju gdje je u pet godina osvojio tri prvanstva. Rastao se od svoje mlađe supruge i pošao bisnis sa ocem gdje je mogao doći do F1 svijeta. Svoju debitantsku utrku je odvozio 1984. godine u momčadi Toleman. U Monacu (utrka u kojoj je trebao pobjediti šest puta) je završio na drugom mjestu iza Alain-a Prost-a u McLarenu. Utrka koja je bila jako kišovita, najavila je velikog vozača koji juri po stazi poput munje, vozača koji je iznimno talentiran.

Odlučio je odkupiti svoj ugovor u Toleman-u jer taj auto nije mogao izvući onoliko koliko je on tražio. Stoga je prešao u Lotus godine 1985.. U Lotusu je imao 16 pole position-a (rekord mu je 65) i pobjedio je na šest utrka. Kad mu je i Lotus bio slab za njegov talent odlučio je da će preći u još bržu momčad, momčad McLaren godine 1988. i ostao tu šast sezona. Zabilježio je 35 pobjeda i tri naslova prvaka.

1988, kada je McLaren-Honda pobjedila na 15 od 16 utrka, Senna je pobjedio svog timskog kolehu Alain-a Prost-a, 8:7 u pobjedama i to mu je donijelo njegov prvi naslov. 1989. godine Alain je uzeo naslov zahvaljujući prljavom pretjecanju Senne u šikani na stazi Suzuka. 1990. Senna mu je vratio istom mjerom na istoj stazi samo u prvom zavoju i tako uzeo drugi naslov prvaka, te godine je Prost vozio za Ferrari. Sennin trći naslov, 1991., je obilježen njegovom dominacijom. Njegove najbolje izvedbe su se dogodile u zadnjoj godini s McLarenom. Prešao je u Williams fatalne 1994. godine.

Iza njegovih natjecanja, Senna je bio omiljen u društvu bezobzira o kojem se društvu radilo. Kad god bi progovorio, pogledao vas svjetlucavim smeđim očima, čuli njegov blagi tihi glas, osjetili bi ste nešto čusno, kao da vam je toplije srcu. Ayrton Senna je bio jako pametan, staložen, miran čovjek, a u isto vrijeme je mogao biti vaš najgori neprijatelj. Način na koji je on govorio o utrkivanju u F1 i F1 samoj bi zaintrigiralo i same vozače i članove F1. Svi su se čudili koliko je sebe dao u F1. Čitav svoj život je posvetio Formuli1 i nije ga bilo briga hoće li mu se nešto dogoditi, uopće nije mislio na: "Šta ako mi se nešto dogodi" i sl.

Alain Prost ga je stalno ogovarao: "Više ti je stalo do utrkivanja, nego do života"! Kad je Senna otkrio boga i religiju Alain je govorio kako je Senna poludio, izgubio granicu stvarnosti i snova. Senna je govorio: "Bog je moj kopilot" što je još više zaludilo sve pa i samog Prosta. "On je genije" govorio je Martin Brundle.

Iako je Senna priznao kako je otišao predaleko, kao što je bio slučaj u Monacu 1988. gdje je na samom početku utrke ostvaio Prosta na dvije sekunde u indentičnom McLarenu. "Odjednom me uhvatio strah", Ayrton reče, "zato jer sam shvatio da sam otišao predaleko od mojih shvaćanja. Polako sam se vratio u boks (pit) i cijeli dan ostao u njemu, uopće nisam izišao van cijeli dan"! Rekao je da ga je sada strah i da sjvjestan svoje smrtnosti i da je naučio kontrolirati taj strah. Vozeći utrke, Senna kao da je otkrivao sebe i svoj duh. "Za mene su ovaq otkrića fascinantna. Svaki put kad bih pritiskao, pronašao bih nešto višei tako opet i opet. Ali tu su suprotnosti. Svaki put kada bih bio najbrži, odmah bih postao jako krhak, slomljiv. Zato jer u djeliću sekunde može sve to nestati, sve. To je veliko pridonošenje upoznavanja sebe, dublje i dublje.

Aytron Senna je volio djecu i dao je milione (kad je umro imao je oko $400 mil.) djeci i nezbrinutima u Brazilu. U rnoj 1994. godini je počeo pričati o svojoj budućnosti: "Želim živjeti potpuno i vrlo intenzivno. Nikad ne bih volio živjeti polovično ili živjeti s nekom bolešću ili velikom ozljedom. Ako ikad budem imao nesreću koja će mi utjecati na život, radije želim biti na mjestu mrtav"!

I jest, 01. svibnja 1994. na VN San Marina, dok je vodio, njegov Williams se pokvario i Senna je udario u zid pri brzini od 312 km/h u zavoju Tamburello. Milijuni ljudi su to vidjeli na TV-u. Posljednji ispraćaj je bio u Sao Paolu gdje su bili i šokirani članovi Formule 1 i njegov najveći rival Alain Prost. Frank Williams je uputio ljudima rečenicu: "On nije bio običan čovjek. Bio je veći čovjek izvan auta nego u njemu"

Felipe Massa



Felipe Masa (eng. Felipe Massa, rođen 25. aprila, 1981 u Sao Paolu) je Brazilski vozač forumle 1 i trenutno vozi za Ferari.Садржај [сакриј]
Počeo je u karting serijama sa 8 godina u Sao paolu gde se takmičiou raznim kategorijama od 1990 do 1997. 1998. prešao je u formulu ševrolet, gde je završio brazilski šampionat kao peti. Sledeće sezone dobija tri od deset trka i uzima titulu. 2000. dolazi u Italiju gde se takmiči u formuli reno, i već u prvoj sezoni uzima titulu i italijanskog i evropskog formula reno šampionata. 2001. prelazi u formulu 3000, gde ubedljivo dobija sa šest pobeda od osam trka. Na trci u Mugelou, u Italiju zapanjio je sve boljim rezultatom od tadašnjeg šampiona Mihaela Šumahera. 2002. potpisuje za Zauber.Prva sezona za Masu u F1 je prošla sa puno pehova. Sezonu je završio kao trinesti, osvojio je četiri poena, a najbolji rezultat je bio peto mesto na trci za veliku nagradu Španije. Propustio je i američki GP i najavljeno je da će sledeći vozač zaubera, za sezonu 2003., pored Nika Hajdfelda biti Hajnc Herold Frencen. 2003. prelazi u ferari kao test vozač da bi se sledeće sezone vratio u Zauber potpisujući dvogodišnji ugovor. Kasnije je izjavio da je te sezone puno toga naučio. Sezonu 2004 završava kao dvanesti sa dvanest poena, sa najboljim rezultatom četvrto mesto na spa-frankošampu. Njegov klupski kolega Fizikela osvojio je 22 poena te sezone. Sledeće sezone osvojio je 11 poena ali je uspeo da premaši Žaka Vilneva koji je tada bio zvanično prvi vozač zaubera.
Masa je dobro počeo sezonu sa drugim mestom na kvalifikacijama za prvu trku sezone u Bahreinu., i stigao je sa 21 poziticije na 5 u Maleziji ispred Šumahera, koji je počeo četrnesti. Ali nastavio je sa pehovima uz nekoliko okretanja i sudarom sa Klienom i Rozbergom u Australiji. Uglavnom, svoj prvi podijum zabeležio je u Nurberngu, a prvi najbrži krug u Barseloni. Zabeležio je još četiri podiuma, u SAD, francuskog i Nemačkoj, i uzeo je prvu polpoziciju u Istambulu. Posle izjave Šumahera da napušta formulu jedan, objavljeno je da će Masa ostati da vozi za ferari u sledećoj sezoni. 22. oktobra, Masa osvaja prvi gran pri, kod kuće u Brazilu kao prvi brazilac koji je pobedio na Interlagosu još od Sene 1993.. The Brazilian eventually finished the season third with 80 points, behind world champion Fernando Alonso and Ferrari teammate Michael Schumacher. Sezonu je završio kao treći iza Alonsa i Šumahera sa 80 bodova.U predsezoni je imao izvanredne rezultate sa pet najboljih vremena. U prvoj trci u Australiji ima problema sa menjačem i motorom i sa penalom od 10 mesta završava trku kao šesti. na sledećoj trci u Maleziji, problemi su se nastavili, pa je usled osvojene polpozicije, prvo mesto izgubio već posle prve krivine. Kasnije u pokušaju da pretekne Hamiltona, ispao je sa staze i izgubio još dva mesta. Završio je kao peti. Sledeće dve trke u Bahreinu i Španiji dobija obe sa pol pozicije, i završava kao treći u Monaku. U Kanadi je diskvalifikovan zbog napuštanja pita za vreme crvenog svetla. Na sledeće četiri trke, penje se tri puta na podium.

Sebastian Vettel



Sebastian Vettel se rodio 03. srpnja 1987. godine u Heppenheim-u u Njemačkoj.
U vrijeme dok je dosezao dvadesete, Sebastian Vettel se već dvanaest (12) godina utrkivao. Počeo je 1995. na lokalnoj stazi u Njemačkoj i nije dugo prošlo kad je počeo pobjeđivati na nekoliko regijonalnih prvenstava. Već se zasitio lokalnih i regionalnih natjecanja pa je odlučio preći na europska natjecanja.

Prije nego li je osvojio regijonalno juniorski kart prvenstvo, pobjedio je na prestižnim utrkama u Monaco-u i Paris-Bercy-ju. Kao mladi Njemac, počeo je "praviti" svoje ime i čulo se za njega. Tako je i Red Bull zamijetio mladog Sebastiana i počeo je pohađati program mladih vozača 1998. godine.

S potporom Red Bull-a, Vettel je pozvan 2000. godine da se pridruži juniorskom timu koji je pripadao Austrijancima. Dvije sezone kartinga poslije, Vettel – tada petnaestogodišnjak (15-god.) je bio spreman za veći izazov. Debitirao je Formula BMW seriji 2003. godine. Pobjedio je pet (5) puta i završio sezonu na drugom (2.) mjestu u ukupnom poretku.

Tokom druge sezone za očekivati, Vettel je uzeo naslov prvaka sa osamnaest (18) pobjeda od dvadeset (20) utrka. Zapravo, bio je tako dominantan da je sezonu završio sa sto dvadest i četiri (124) boda prednosti. Kao prvak želio je veći izazov, pa je odlučio preći u Formula Three Euro Series. Bez obzira na prelazak, njegove snažne veze s BMW-om su ostale i u Rujnu 2005. je pozvan na testiranje BMW Williams Formula 1 bolid.

Nije uspio osvojiti tituluprvaka u dvije (2) sezone F3. Vettel se nastavio truditi i tako je 2006. godine postao prvi odabir za mjesto testnog i trećeg vozača u BMW Sauber-u. Vettel je zamjenuo Roberta Kubicu koji je promaknut za drugog vozača. Podsjetimo, Robert Kubica je zamjenio Jacques Villeneuve-a koji je ne očekivano napustio momčad.

Kako većina u F1 paddock-u nikad nisu čuli za Vettela, on je bio odlučan da što prije impresionira čelne ljude. Uspio je u tomu. Pokazao se kao jako dobar i talentiran vozač pa nije čudno što ga je BMW Sauber ostavio i 2007.

Kombinirao je F1 testiranja s impresivnim preformansama u Renault World Series. Zatim je dobio ne očekivani poziv za Veliku Nagradu Sjedinjenih Američkih Država u Indianapolisu, zamjenivši Roberta Kubicu koji se utrku prije ozlijedio. Podsjetimo da je Robert brzinom od 255 km/h udario ravno u betonski zid. Zadobio je blaži potres mozga zbog čega je propustio sljedeću utrku gdje dolazi Vettel. Pokazao se sa stilom, postavši najmlađi vozač u F1 koji je osvojio bod na utrci i još u debitantskoj. Za manje od dva (2) mjeseca nagrađen je vozačkim mjestom u Toro Rosso momčadi koja pripada zapravo Red Bull-u. Zamjenio je Amerikanca Scott Speed-a. Postigao je najbolji rezultat koji je taj tim ikada imao, četvrto (4.) mjesto na Velikoj Nagradi Kine. Sebastian Vettel je ostao u Toro Rossu i 2008. godine.

Heikki Kovalainen



Heikki Kovalainen se rodio 19.10.1981. godine u Suomussalmi u Finskoj.
Prateći korake svojih sunarodnjaka Mike Hakkinena i Kimija Raikkonena, Heikki je nastojao da se što više natječe u brzini. A sve je počelo u ranoj dobi. Izgleda kao da je Heikki rođen da bude vozač utrka. Čim mu je bilo dopušteno da uzme licencu, s 10 godina, postao je regularni vozač nacionalnih i internacionalnih kart serija.

Nakon što se pročulo za njega, mladi Finac je 2000. godine osvojio prestižnu Elf Masters kart utrku u Bercy-u. Proglašen je finskim vozačem godine iste sezone. Zatim je Heikki napustio kart serije i otišao 2001. godine u British Formula Renault serije.

Taj prelazak je dokazao da je taj 20-ogodišnjak jako dobar. Dvije pobjede u debitantskoj sezoni su mu donijele naziv Rookie Of The Year. Heikki je zatim potpisao za Renaultov program za vozače i odmah je prešao u British Formula 3. Vozio je Renault naravno. Prelazak se isplatio.

Heikkijev bolid nije bio najbrži, ali svejedno je pobjedio na pet utrka i zauzeo 3. mjesto u ukupnom poretku vozača. Opet je proglašen sa Rookie Of The Year. U F3 internacionalnim događajima je također bio odličan. Sjajno je vozio i u Marlboro Masters-u u Zandvoort-u i Macau Grand Prix. Završio četvrti i drugi.

Nestrpljiv kao i uvijek, Heikki je krenuo opet 2003. Ali nakon što se prizamljio i smirio, odlučio je uzeti naslov prvaka. O tome je uvijek sanjao ali nikako nije mogaoostvariti taj san. Prešao je u World Series by Nissan i nakon samo dvije sezone san mu se ostvario.

Drugi 2003. i prvi 2004. pobjedio je Tiago-a Monteiro-a i Narain-a Karthikeyan-a. Nissanova titula mu je otvorila nekoliko vrata, međunjima i vrata Formule 1. Pozvan je osam puta da testira bolid Renaulta. Impresirao je svojom brzinom tehničkom pokvovanošću. I onda nešto sasvim neočekivano. 2004. godine Heikki je pobjedio Michael-a Schumacher-a u utrci zvanoj Race Of The Champions.

Ali još nije bio spreman za prelazak u F1 pa je 2005. prešao u GP2. Pobjedio je na nekoliko otvarajućih utrka, ali naslov mu je iskliznuo na kraju sezone gdje je kao prvak izašao Nico Rosberg. Sezona je pokazala Heikkijeve mogućnosti.

Kao rezultat, nakon pet godina Renault-ovog programa i potpore svog šefa i ujedno i menadžera Flavia Briatorea, Heikki je postao Renaultov test vozač i treći vozač 2006. Prešao je 18.000 kilometara s pobjedničkim R26.

2007. godine je dobio i vozačko mjesto gdje je u jako teškoj sezoni pobjedio veterana Giancarla Fisichellu koji mu je bio timski kolega. 2008. Heikki je potpisao za
McLaren-Mercedes gdje mu je timski kolega Lewis Hamilton.

Nico Rosberg



Nico Rosberg se rodio 27.06.1985. godine u Wiesbaden-u u Njemačkoj.
Još kao dječak Nico je naumio poči očevim stopama koji je 1982 postao prvak u Formuli 1. Ulazeći u kart sa šest godina, Nico je imao još jednu ljubav, a to je tenis. Ali kad mu se razvio natjecateljski tj. trkaći duh pet godina je bio na vrhu kartinga.

U 17. godini je prešao u Formula BMW i osvojio je 9 od 20 utrka i tako u debitantskoj sezoni osvojio naslov prvaka.

Kao nagrada za triumf, BMW Williams F1 team mu je zagarantirao mjesto kao test vozač 2002., a s tim je postao najmlađi vozač ikada koji je sjeo u bolid i vozio ga.

2003. Nico je promaknut u Formula 3 Euroseries, vozaći za očevu momčad. Imao je nekoliko pobjeda u dvije godine. Odlučio se na sljedeći korak. Prešao je u GP2 serije i vozio za ART momčad. Sa 20 godina je uzeo pet pobjeda i tako potukao Renault-ovog Heikkija Kovalainena i naravno uzeo je naslov.

Ponudili su mu da vozi utrke Formule 1. 2006. je sjeo u Williamsov bolid i debitantskoj utrci u Bahrainu je napravio najbrže vrijeme kruga, jedini u sezoni gdje nije netko iz Renaulta, Ferrarija ili pak McLarena.

Kako je sezona izmicala, Rosberg je stjecao veliko iskustvo. Sa 20 godina je imao više startova na utrkama nego njegov otac u cijeloj karijeri. Sa nesrećama i sudarima je bio na "ti"! Čak je u Brazilu uspio i svog momčadskog kolegu izbaciti sa staze.

Dobra stvar što se tiče grešaka jest to što iz njih puno naučiš i Nico je naučio i postao je puno bolji u 2007. Postigao je mnogo bodova za Williams i tako je postao bolji i od veterana Alex Wurtz-a. U Brazilu je završio na četvrtom mjestu, a kao rezultat, priča o Nico Rosberg-u kao najvećoj zvijezdi u usponu.

Robert Kubica



Robert Kubica se rodio 07. prosinca 1984. godine u Krakow-u u Poljskoj.
Poljska, bivša država iz istočnog bloka s jako malo motosportske trdaicije, nije davala poznate vozače. I već s četiri godine Robert Kubica je pokazivao ljubav prema vožnji. Nagovarao je roditelje da mu kupe mali, minijaturni, off-road autić kojeg je vidio u nekog preprodavača.

Uskoro se utrkivao oko staklenki koje je postavio da mu služe kao putanja u dvorištu ispred kuće. Zatim je počeo voziti karting na najbližoj stazi koja je bila 150 km udaljena od mjesta gdje je on živio, ali je shvatio da je još premlad da bi se utrkivao. Ali nije gubio vrijeme, vježbao je non-stop sve dok nije napunio deset godina koliko mu je trebalo za utrkivanje u kartingu. Nakon toga je počeo dominirati u Poljskim serijama.

Prvi Veliku Nagradu (Grand Prix) je gledao 1997. na Hungaroringu i to je jako utjecalo na njega. Krenuo je u Italiju da pokuša testirati negdje drugo jer je već dominirao jako dugo i osvojio je šest titula prvaka Poljske.

Upao je u konkurentnu momčad u Italiji 1998. i postao prvi natjecatelj ikad koji nije iz Italije a da je osvojio talijansko prvenstvo. Naglo mu je rasla reputacija i kad je završio na drugom mjestu u Europskoj seriji i pobjedi na prestižnom Monaco kupu. Obranio je naslov talijanski naslov 1999.. Osviojio je godinu kasnije i Njemačko prvenstvo. Karting karijeru je završio 2001. završivši sezonu na četvrtom mjestu.

Kako je ostao u Italiji, Robert je prešao u Formula Renault 2001. Nakon sporog starta, njegova druga sezona mu je donijela četiri pobjede i drugo mjesto u ukupnom poretku. Tada je bio pod ugovorom s Flavijom Briatoreom i Renault Formula 1 timom. 2003. je prešao u Formula 3 Euro seriju i pobjedio na debitantskoj utrci u Norisring-u. 12. u ukupnom poretku te godine i sedmi sljedeće, također je ostavio trag u Macau 2004., završivši drugi i postavivši najbrže vrijeme kruga. Tada je došao njegov presudan potez u karijeri.

Potpisao je za španjolsku momčad Epsilon Euskadi 2005. u Renault World seriji. Zabilježio je četiri pobjede, 11 postolja i tri pole position-a, prije nego li je postao prvak tri utrke prije završetka sezone. Njegova nagrada je bila testiranje za Renault Formula 1 u prosincu u Barceloni na stazi Circuit de Catalunya. Debitantska testiranja je završio na 11. mjestu što je zadivilo suparnike. Tako da mu je BMW Sauber ponudio ugovor za 2006. da im bude treći vozač.

Robert je živio za taj trenutak. BMW Sauber je vidio njegov potencijal, ali kad je otišao Jacques Villeneuve, bivši prvak svjeta u F1, sa VN Mađarske, pa onda iz momčadi skroz, Kubica je dobio svoju priliku i rizik se potpuno isplatio. Ne samo da je posato prvi Poljak u F1 u povijesti nego je osvojio i bodove u debitantskoj utrci, završivši na sedmom mjestu.

Nije se dugo čekalo na iznenađenje. Samo dvije utrke kasnije, Kubica je imao sjajnu vožnju u Italiji. U šest utrka je skupio šest bodova, baš koliko je Jacques Villeneuve skupio u 12 predhodnih. Nije čudno što je ostao i 2007. gdje je sezonu završio na šestom mjestu odmah iza timskog kolege Nick-a Heidfeld-a.

A. Prost



1980. Prost ulazi u Formulu 1 u momčad McLarena, timski kolega mu je John Watson. U svojoj prvoj sezoni Prost osvaja 5 od 6 bodova za McLaren i završava na 15. mjestu u poretku vozača. Na kraju godine potpisuje za Renault.

1981. Prost vozi za Renault, timski kolega mu je René Arnoux. U toj godini ostvaruje prvo postolje u Argentini i pobijede u Francuskoj, Nizozemskoj i Italiji. Osvojio je još dva druga mjesta u Njemačkoj i u Las Vegasu. Sezonu je završio na 5. mjestu s 43 boda, sedam bodova iza svjetskog prvaka Nelsona Piqueta.

1982. Prost i dalje vozi za Renault, timski kolega mu je i dalje René Arnoux. Pobijedio je u prve dvije utrke u Južno Afričkoj Republici i u Brazilu, a onda su zaredala nekoliko odustajanja i tek poneko drugo mjesto u Francuskoj i Švicarskoj. Sezonu je završio na 4. mjestu s 43 boda iza svjetskog prvaka Kekea Rosberga.

1983. Prost je ove sezone u jakom Renaultu V6 Turbo osvojio četiri pobijede u Francuskoj, Belgiji, V. Britaniji i Austriji i dva druga mjesta u San Marinu i u Europi i jedno treće mjesto u Monaku. U zadnjoj utrci kad se borio za naslov u JAR-u eksplodirao je Renaultov V6 Turbo motor i Prost je ostao bez naslova. Osvojio je 57 bodova i završio na drugom mjestu iza Nelsona Piqueta.

1984. Prost odlazi u McLaren gdje za timskog kolegu dobiva starog lisca Niki Laudu. U toj sezoni ostvario je sedam pobjeda, jedno drugo i jedno treće mjesto, ali mu to nije bilo dosta za naslov jer je naslov prvaka osvojio njegov timski kolega Niki Lauda za pola boda, a tih pola boda se dodjeljivalo na utrci u Monako gdje je odvoženo samo pola utrke. Prost je završio sezonu sa 71.5 boda.

1985. Prost je žarko želio naslov što mu se i ostvarilo. Prost je pobijedio u pet utrka i postigao još dva druga mjesta i četiri treća mjesta. Osvojio je naslov sa 73 boda.

1986. Prost ostvaruje svoj drugi naslov. Timski kolega mu je Keke Rosberg. Ukupno je sakupio 72 boda s četiri pobijede, četiri druga i tri treća mjesta.

1987. je za njega bila loša jer je završio tek na četvrtom mjestu iza Williamsa Nelsona Piqueta i Nigela Mansella. Osvojio je 46 bodova uz tri pobijede, jedno drugo i tri treća mjesta.

1988. Prost za timskog kolegu dobiva Ayrtona Sennu koji je na kraju sezone osvojio naslov prvaka. Te sezone njih dvojica su pobijedili u 15 od 16 utrka. Sa sedam pobijeda i sedam drugih mjesta osvaja drugo mjesto s 87 bodova.

1989. za Prosta je bila sezona nadmetanja i borbe sa svojim momčadskim kolegom Ayrtonom Sennom. Na kraju sezone njih dvojica su se sudarila u Japanu u kojem je Senna diskvalificiran zato što su ga su suci vratili u utrku u kojoj je pobijedio. Tako je naslov pripao Prostu. Pobijedio je na četiri utrke , šest je bio drugi i jednu treći i uzeo naslov sa 76 bodova.

1990. Prost prelazi u Ferrari. Ove godine završava na drugom mjestu iza Senne nakon što ga je Senna udario Japanu i osvetio se za godinu prije. Pet puta je pobijedio, dva puta je bio drugi i dva puta treći i osvojio je 71 bod.

1991. Prost je završio sezonu na petom mjestu sa 34, pritom je osvojio tri druga i dva treća mjesta.

1993. Prost prelazi u Williams gdje osvaje svoj posljednji četvrti naslov svj. prvaka. Sedam puta je pobijedio, tri puta je bio drugi i dva treći. Osvojio je 99 bodova i povukao se iz Formule 1 nakon što je čuo da je Ayrton Senna potpisao za Williams.

And to sum up:
Državljanstvo: francusko
Karijera u Formuli 1:
Aktivne godine 1980. – 1991., 1993.
Momčad(i) McLaren (1980),(1984-1989),
Renault (1981-1983),
Ferrari (1990-1991),
Williams (1993)
Utrke 202 (199 startova)
Prvenstva 4 (1985., 1986., 1989., 1993.)
Pobjede 51
Podiji 106
Prvo startno mjesto 33
Bodovi u karijeri 768.5 (798.5)
Najbrži krugovi 41
Prva utrka 1980. Velika nagrada Argentine
Prva pobjeda 1981. Velika nagrada Francuske
Posljednja pobjeda 1993. Velika nagrada Njemačke
Posljednja utrka 1993. Velika nagrada Australije

Nelson Piquet Jr.



Rodio se 25 srpnja 1985. godine u Heidelberg-u u Njemačkoj.
On je jedan on nove generacije vozača koji prate očeve korake priključujući se F1 svjetu. Njegov otac, Nelson stariji, je tri puta bio svjetski prvak u Formuli 1. Dva puta u Brabhamu 1981 i 1983 i jednom u Williams-u 1987. Nelsinho se nada da se može nositi sa obiteljskom tradiciojm, utrkivajući se u Renault-u 2008. sezone.

Mladi Brazilac je svoju karijeru počeo s osam godina u kartingu. Naravno svojim talentom je uspio biti višestruki prvak Brazila.
U 2001., prešao je single-seaters, debitirajući u južno američkom Formula 3 prvenstvu. Uživao je u jednoj pobjedi i četiri podijuma, debi sezonu je završio na petom mjestu. U sljedećoj godini, bio je mnogo bolji i pobjedio na 13 utrka i tako postao prvak. Sa svojim naslovom iz Formule 3 je 2003. otišao u Britaniju voziti britanske serije. U debitantskoj sezoni je pobjedio na šest utrka i sezonu završio na trećem mjestu. 2004. je osvojio naslov osvojivši 282 boda ukupno, pobjedivši na šest utrka koliko mu je i trebalo da pobjedi Adam-a Carroll-a i James-a Rossiter-a za naslov prvaka.

S još jednim F3 naslovom, nekoliko momčadi iz F1 je zamjetilo brzog i sposobnog sina legendarnog Piquet-a i u veljači 2005., Nelsinho je pozvan da testira BAR na Jerezu, Španjolska. To je bio još jedan korak do ostvarenja snova, a to je da vozi F1 utrke. Dalje je počeo voziti ne samo GP2 serije nego i A1 serije, vozeći za brazilsku momčad. U obe serije je zaista impresionirao svakoga, pobjedivši dva puta u A1 GP i jednom u GP2. Uvjerljiva druga sezona u GP2 mu je donijela drugo mjesto u ukupnom poretku, 12 bodova manje od već aktualnog prvaka Lewis-a Hamilton-a.

Nelsinhu su ponudili dva testa za aktulnog prvaka konstruktora u F1, Renault-a. Toliko se dobro snašao i odradio odličan posao da su mu odmah ponudili posao test vozača za 2007. godinu u Renault-u. Tijekom sezone 2007., 22 - godišnji Nelson Jr. Je odvozio 8000 kilometara u 20 dana. U Renault-u su osjetili potrebu da Nelsinho dobije mjesto vozača, tako da su mu u prosincu 2007. ponudili mjesto vozača u 2008. sezoni gdje će mu timski kolega biti bivši dvostruki svjetski prvak Fernando Alonso.

Maestro svaka čast, samo tako nastavi

Nick Heidfeld



Nick Heidfeld, rođen 10. svibnja 1977. godine u Njemačkoj u gradu Monchengladbach.
Dolazi iz njemačkog grada Monchengladbach-a. Nick je bio jako sramežljiv i povučen dječak. Za peti rođendan je napravio prve korake ka utrkivačkoj karijeri. Vjerovali ili ne, Nick je voizio motocross. Dosadilo mu je natjecanje protiv svoje braće, pa je krenuo na kerting stazu. Pobijedio je svoga oca i to kad je prvi put sjeo u kart. To je dalo naznake da će biti veliki vozač. Ubrzo, roditelji su ga htjeli nagraditi, te su mu kupili njegov vlastiti kart. Nakon što je bio sve bolji u lokalnim karting klubovima i nacionalnim natjecanjima, osigurao je mjesto u Formula A svjetskom prvenstvu u Laval-u. Nije ostavio baš najbolji utisak, ali po brzini je bio baš za Njemačku Formula Ford 1600 Klasu.

Osam pobijeda u devet utrka mu je osiguralo naslov prvaka 1994. Isto je ponovio i 1995. ali u zahtjevnijoj njemačkoj 1800 klasi. Kao devetnaesto godišnjak, Nick je postao najmlađi natjecatelj u Njemačoj Formuli 3. 1996. je zabilježio tri pobjede i u prvoj sezoni završio na trećem mjestu u ukupnom poretku. Naslov prvaka je uzeo u sljedećoj godini, kada je počeo testirati za McLaren, zahvaljujući McLarenovom njemačkom motor partneru Mercedesu. Sljedeće dvije godine Nick se usredotočio na Inernacionalnom Formula 3 prvenstvu. Drugo mjesto u njegovoj prvoj sezoni se pretvorilo u čistu dominaciju u njegovoj drugoj sezoni gdje je uzeo četiri pobjede i uzeo naslov prvaka 1999. godine.

Također je imao nekoliko testova sa Prost Formula 1 momčadi, koji su potpisali s njim da bude vozač utrka za 2000. Stvari nisu išle po planu, bez obzira na njegov talent, Nick je dobio jako loš bolid i u 17 utrka te sezone, mije ih čak 11 završio. Nije osvojio bodove. To mu je najgora sezona u životu, od kako je počeo profesionalnu karijeru jedno-sjeda prije sedam godina (1993).

Nick se nije dao i imao je jaku volju, te je potpisao za Sauber 2001. godine. Švicarci su se uzdali u njega i uspio je završiti na postolju na VN Brazila te godine. To mu je bilo najbolje mjesto sezone. Tijekom sljedeće dvije sezone postigao je 12 bodova i sezonu završio na 8. mjestu, 2001., 7 bodova i na kraju sezone 10.,2002., 6 bodova i sezonu završio 14.,2003.. Potpisao je za Jordan 2004.. Osmi u Kanadi i sedmi u Monacu su mu bili jedini bodovi postignuti te sezone.

2005. je našao novi dom, BMW Williams s timskim kolegom Mark Webber-om. Tada su se stvari posložile i počeo je napredovati. Uzeo je jedan pole position i dva puta je završio na drugom mjestu. Kada su se 2006. rastali Williams i BMW, otišao je za BMW-om koji je kupio Sauberovu momčad. Iako je bio timski kolega Jacques Villeneuve-u, svjetskom prvaku 1997., Nick je bio prvi vozač u momčadi. Osvojio je 23 od ukupnih BMW-ovih 36 bodova. Dolaskom Roberta Kubice, pri kraju sezone, nove nade u F1, Nick je "podigao svoje uloge u igri" i završio sve kvalifikacije u top-deset u posljednjih šest utrka. Završio je treći na VN Mađarske. Nick i Kubica su ostali u momčadi 2007. i odlaskom Michaela Schumachera, Nick je ostao prva duša Njemačke u F1.